Početna

        

 

 

 
 
Opći podaci

Povijest Motovuna

Mapa Motovuna

Socijalna skrb

Vizija

Naselja na području Općine Motovun

Kontakti

Pristup informacijama

        

 

 

 
Ustrojstvo

Načelnik

Vijeće

Jedinstveni upravni odjel

Mjesna samouprava

Stalna radna tijela

Komisija

 

 

 

        

 

 

 

 
Kultura

Festivali i manifestacije

Arhitektura

Poznate ličnosti

Tradicija

         

                                                    

 

Dokumenti

Program razvoja

Akti i dokumenti

Obrasci za građane

Javna nabava

Natječaji i oglasi

Sponzorstva i donacije 

Tablica ugovora i radova

Prostorni planovi

Investicije - IPARD mjera 301

 

      

 

 
 
  Gospodarstvo
 
  Financijska
  izvješća

  Političke 
 
aktivnosti

 

 

 

 

 

 

Prirodne blagodati

Prostor i okoliš predstvaljaju temeljno i iskonsko bogatstvo, kao i ogranicen prirodni izvor te okvir u kojemu su prisutne sve pojave i u kojemu se odvijaju sve ljudske djelatnosti. Područje Općine Motovun prostor je u kojem se skrivaju mnoge prirodne vrijednosti, a ne nedostaju ni vrijedni produkti nastali na tim prirodnim blagodatima. 

 

VODENO BOGATSTVO

Cjelokupna površina Općine Motovun je vodonosno područje. Raznovrsnost vodenih bogatstva može se primjetiti u raznim oblicima, od rijeke, potoka i jezeraca, do višebrojnih izvora kao vanjskih oblika podzemnih voda.

PODZEMNE VODE teku od jugoistoka prema sjeverozapadu Općine prema izvoru Gradole. Na podrucju Općine nalaze se tri IZVORA pitke vode (Bulaž - podno naselja Beleticev brijeg, podno naselja Motovun i u blizini zaselka (Šculci) te šest KAPTIRANIH IZVORA (pokraj zaselka Rudela, u Divjakima, pokraj Sv. Bartola, u zaselku Valenti, u Veli pokraj Murara te južno od zaselka Klarici). Navedeni izvori ne koriste se za vodoopskrbu.

Šetnjom kroz područje općine nerijetko se mogu pronaći i KRŠKE LOKVE. Lokve su mala, plitka vodena staništa, nastala zadržavanjem vode u udubinama u tlu.
U općini Motovun nalaze se tri veća vodotoka, RIJEKA Mirna i njeni PRITOCI Butoniga i Krvar, koje čine prirodnu granicu općine na zapadu, sjeveru i sjeveroistoku.

Zanimljivo je kako je lijevi pritok rijeke Mirne Krvar dobio svoj naziv. Legenda kaže da je naziv dobio po tome što je u stara vremena, prigodom jedne velike bitke na području između brda Šublente i naselja Karojbe, potokom tekla krv, odnosno "krvava" /crvena) voda.

Krvar se diči i JEZERCIMA, što ih čini voda u relativno kratkom tijeku tog legendarnog potoka, s mnogo vodopada, a utječe u rijeku Mirnu na jedva desetak metara iznad razine mora. Jezerca ("puči") nalaze se, obično, ispod vodopada, a nose nazive: Perilo, Prihod, Veli vir, Mali vir i druga.

MOTOVUNSKA ŠUMA

Na temelju Zakona o zaštiti prirode (Narodne novine br. 30/94.), 1994. godine, ZAŠTIĆENA JE MOTOVUNSKA ŠUMA kao poseban rezervat šumske vegetacije. Zaštićena površina je veličine od 274,91 ha, od čega se u Općini Motovun nalazi jedan dio, i to na utoku Butonige u Mirnu.

Dragocjenost Motovunske šume prepoznata je još za vladavine Venecije, koja je iz šume izvozila drva za izradu kvalitetne brodarske građe. Drva je prevozila po rijeci Mirni, na kojoj se nalazila i vrlo aktivna luka Baštija. Tarife za prijevoz drveta iz tog vremena danas se mogu naći u Vižinadi, a jedan od poznatijih radnika za vrijeme Venecije u Motovunskoj šumi bio je i Veli Jože. Za vrijeme austrijske vladavine nad Motovunskom šumom veliku ulogu igra Josef Ressel, koji dio svojeg života posvećuje kvalitetnim radovima za obnavljanje i očuvanje Motovunske šume. Danas je to šuma u kojoj su najzastupljenije vrste jasen, topola i hrast lužnjak, te vrlo malo običnog graba i brijesta, a cilj je da najzastupljenije vrste budu hrast lužnjak i obični grab.

POLJODJELSKO ZEMLJIŠTE

Na području Općine Motovun zauzima razmjerno velike površine. Glede kakvoće i pogodnosti tla za poljodjelske kulture prevladavaju tri vrste zemljišta: ratarske kulture, livade te vinogradi i voćnjaci. Obilježja kakvoće tla, te prevladavajuća usitnjenost i rascjepkanost zemljišta odgovara vinogradarstvu, maslinarstvu, voćarstvu i proizvodnji povrtlarskih kultura. Ipak, od svih produkata poljoprivrednih kultura najzastupljenija i najpoznatija su motovunska vina.

Tipična i najznačajnija sorta vina koje se u Motovunu, kao i u cijeloj Istri najviše proizvodi je Istarska Malvazija. Radi se o bijeloj sorti koja zauzima gotovo dvije trećine svih nasada loze na ovim područjima i raste jedino u Istri. Malvazija je najčešće suho vino, bez zaostatka neprevrelog šećera, i najbolje rezultate daje u prvoj godini nakon berbe. Slamnatožute je boje, umjerene strukture i tijela. Spada u poluaromatične sorte, jedva zamjetne gorčine badema te redovito svježevoćnih i cvjetnih mirisa.Muškat, kao stara istarska sorta, daje vrlo atraktivna vina, posebice s ostatkom neprevrelog šećera, idealan je za deserte na kraju objeda, zbog kojeg nosi i naziv Kralj vina. Od uobičajenog europskog sortimenta bijelog grožđa, ovdje vrlo dobro uspijevaju Chardonnay, Pinot bijeli i sivi. Kvaliteta ovih vina sve je veća, o čemu govore brojna priznanja s međunarodnih izložbi. Ova vina u pravilu mogu odležati u manjim bačvama od hrasta, poznatu kao barrique.

Od crnih vina najpoznatiji je Teran – vino izrazite rubin crvene boje ljubičastog odsjaja, živih neobuzdanih mirisa, najčešće šumskog voća, s jakim karakterom naglašenih kiselina, u pravilu manje izraženog tijela u odnosu na uobičajene standarde za crna vina. Njegova posebnost je na prvi pogled nikoga ne ostavlja ravnodušnim, dok trend sve većeg interesa za neobične tipične proizvode otvara nove mogućnosti ovoj atraktivnoj sorti. Od crnih vina europskog sortimenta u Motovunu se udomaćio Merlot. Nešto rjeđe, ali isto tako s tendencijom širenja možemo naći Cabernet Sauvignon i Cabernet Franc nadaleko cijenjene bordoške sorte.

TARTUFI

Jedna od prirodnih rijetkosti je gurmanska delicija tartuf, a današnja Motovunska šuma s pošumljenom površinom od 986 hektara najveće je zaokruženo stanište tog gomolja.

Kvalitetom prednjači istarski bijeli tartuf (Tuber magnatum Pico) kojemu se pripisuju afrodizijačka svojstva i ujedno slovi kao najmirisniji i najskuplji dar prirode sladokuscima svijeta. Proglašen je “dijamantom kuhinje”. Stanište bijelog tartufa se generalno prostire u umjerenoj mediteransko-srednjoevropskoj klimi. U Istri ga nalazimo prvenstveno u takozvanoj Sivoj Istri. U slivovima rijeka Rižane i Dragonje (Slovenska Istra), te Mirne, Pazinčice, Boljunčice i Raše, na približno jednoj trećini njene površine.

Naziv “čuveni bijeli istarski tartuf” rabimo iz razloga što se u Italiji koja ima svjetski monopol nad njime naziva “čuveni bijeli tartuf iz Piemonta, Albe, Acqualanje ili San Miniata”. Istarski poluotok je svojim većim hrvatskim dijelom, nakon Italije - drugi po količini ubranog bijelog tartufa i s velikim potencijalom povećanja roda. Drugi po značaju je cijenjeni crni tartuf (Tuber melanosporum Vittadini) nad kojim monopol drži Francuska tako da je po cijelome svijetu poznat, prvenstveno, pod komercijalnim nazivom “truffe de Périgord”, a u Italiji se komercijalizira pod nazivom “cijenjeni crni tartuf iz Norcie ili Spoleta.

U Istri ga nalazimo u manjim količinama. Za istarski turizam važna je činjenica da je tartuf sve više specifično jelo u ugostiteljskim objektima na prostoru središnje Istre, tj. prostoru njihovog staništa. Motovunski gornji trg s pratećim objektima ima sve potrebne preduvjete da postane prostor tartufarske burze za Istru. Sve više naslova na temu tartufa odaju njihovu važnost u svjetskoj gastronomiji, a isto tako svjedoče o našem kašnjenju u valoraziciji tog jednistvenog gurmanskog specijaliteta.